Sponzorstvo

Za održavanje i promoviranje velikih sportskih natjecanja, kao i za nagrade i plaće treba mnogo novaca. Razne tvrtke plaćaju organizatorima, sportskim borilištima, momčadima i pojedinim sportskim zvijezdama da pokazuju njihove znakove i reklamiraju ih. Sponzori osim toga posežu za svojim vezama sa sportskim zvijezdama radi općenitog promoviranja svoje robe u medijima. Najveće sponzorske priloge djeli kompanija Nike. Tako je golf-igrač Tiger Woods s njima sklopio ugovor na 125 milijuna američkih dolara na pet godina, a košarkaša zvijezda LeBron James kroz sedam je godina trebao dobiti 90 milijuna dolara. Nike je osim toga i najveći ulagač u pojedini tim - jer je brazilskoj reprezentaciji dao 100 milijuna dolara. Mnogi organizatori danas natjecanja smišljaju tako da privuku televiziju i sponzore. Tako je u američkoj košarci uvedeno pravilo da ekipa mora baciti loptu u roku 24 sekunde nakon što dobije loptu. To je ubrzalo ritam i uzbuđenje igre, tako da je postala privlačnija za televiziju.

Od prvih je sponzorskih aktivnosti prošlo više od 100 godina, no za shvaćanje pojma sponzorstva i njegova prilagođavanja zahtjevima marketinga, dovoljno je osvrnuti se na zadnjih 40 godina, pa da se shvate motivi koji su kroz zadnja desetljeća potakli i vodili poduzeća da se uključe u sponzorstvo. Prema Kim Skildum Ried, međunarodno priznatom stručnjaku na području sponzorstva, postoje četiri generacije sponzorstva:


Prva generacija
 
Prva generacija sponzorstva odnosi se na 70-te i početak 80-tih godina. Tu generacija predstavlja dobra volja izvršnih direktora koji su odlučivali na kojim će se manifestacijama objavljivati logotip tvrtke ili branda s dugoročnim ciljem podizanja prepoznatljivosti.

Druga generacija 

Drugu generaciju sponzorstava, koja se odnosi na sredinu 80tih i početak 90tih godina, karakterizirale su odluke koje su temeljile na mogućnost direktnog povećanja prodaje.

Treća generacija 

Treća generacija je jako napredovala jer je primjenjivala kombinaciju benefita prve i druge generacije te je razmišljala o povezivanju sponzoriranog (manifestacije, kluba, individualnog športaša) s zaštitnim znakom tvrtke.

Navedene tri generacije su imale tzv. win-win situaciju. Cilj sponzora je bio da iskoristi potencijale sponzoriranog za upotpunjenje svoje marketinške strategije, a sponzoriranima je bio cilj da svoju športsku djelatnost obavljaju nesmetano.

Četvrta generacija 

Četvrta generacija objedinjuje sve karakteristike prethodnih generacija stavljajući u fokus još jednu dimenziju - sponzorovu ciljnu skupinu. Više nije bitno kako zadovoljiti sponzora i zahtjeve njegovog branda već kako doprijeti do njegove ciljne skupine i koje koristi od sponzorstva ona može imati. Najveće blago kluba, udruge događanja ili športaša su njihov imidž i emocije koje se uz njihovo spominjanje vežu pa se sponzorstvo koristiti kao kanal za komuniciranje tih doživljaja.